We denounce with righteous indignation and dislike men who we are to beguiled demoralized by the charms of pleasures that moment, so we blinded desires, that they indignations.
Plitvička jezera su smještena u dijelu Hrvatske gdje iz sjevernog ravničastog prostora prelazimo u uzdignutiji i okršeni planinski predio.
Jezera su smještena na dodiru Korduna i Like te ogulinsko plašćanske udoline na samom izvoru krške rijeke Korane - na visini od 480 do 636 m nad morem - na obroncima Male Kapele i Plješevice, a neposredno uz državnu cestu koja povezuje Zagreb i Dalmaciju. Najviši vrh Male Kapele (1280 m) ujedno je i najviša točka u Nacionalnome parku Plitvička jezera.
Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Naziv Plitvice prvi put u literaturu unosi 1777. Dominik Vukasović, župnik iz Otočca.
UNESCO (Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda) podržava prepoznavanje i zaštitu kulturne i prirodne baštine cijelog Svijeta, koji se smatraju izvanrednom vrijednosti za čovječanstvo. Godine 1972. UNESCO je prihvatio Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Prirodna baština odnosi se na izvanredne fizičke, biološke i geološke formacije, staništa ugroženih vrsta biljaka i životinja, te očuvanje područja od znanstvene i estetske vrijednosti.
Dostavom mišljenja IUCN-a (The World Conservation Union), iz travnja 1979., da Plitvička jezera zaslužuju status dobra prirodne svjetske baštine, prvenstveno na osnovu neometanog stvaranja sedre i hidrološkog sustava, zadovoljeni su kriteriji za uvrštavanje na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.
Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 26. listopada 1979., obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode.
Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8. travnja 1949. Zakonom o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom na V. redovnom zasjedanju proglasio područje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote. Istim zakonom je određeno da: “Područje nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera, koji u šumsko – uzgonom, lovnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu.“
Kao malo gdje u svijetu na području Nacionalnog parka Plitvička jezera danas žive sve vrste životinja koje su ovdje autohtone. Među raznolikom faunom, najzanimljiviji su stalni stanovnici medvjed, vuk i vidra. Smeđi medvjed svakako je najatraktivnija životinjska vrsta u Nacionalnom parku Plitvička jezera, pa se tako nalazi na na simbolima parka. Pored njih tu žive i divlje svinje, tvorovi, vjeverice, zečevi, lisice…
Na tom području registrirano je 126 vrsta ptica, od kojih se oko 70 ovdje stalno gnijezdi. U jezerima ima dosta potočne jezerske pastrve, uz zanimljivost da su istraživanja pokazala određene razlike između pastrva iz gornjih i onih iz donjih jezera.